1. MIKROPROCESOR Y86
U današnjem stepenu razvoja tehnologije savremeni mikroprocesori sigurno spadaju medju
najkompleksije sisteme izradjene od strane čoveka. Jedan silicijumski čip, verovatno ne veći od našeg palca,
može da sadrži jedan visoko-performansni procesor, keš memoriju velikog kapaciteta, i logiku koja je
neophodna za korektnu spregu sa spoljnim uredjajima. Sa aspekta performansi, procesori koji se
implementiraju na jedinstvenom čipu, a čija cena nije veća od dve do tri stotine dolara, mogu da se uporede
sa super-računarima koji su pre dvadesetak godina zauzimali prostor od nekoliko prostorija a su koštali oko
deset miliona dolara. Šta više, i embedded procesori koji se danas ugradjuju u mobilnim telefonima,
telekomunikacionim-, medicinskim-, procesnim-, kao i u drugim uredjajima, su mnogo moćnije mašine od
ranijih računara namenjenih za ugradnju u opremu ovakve vrste. No jedno su želje, a drugo je realnost.
Naime, šanse da kao inženjer ikad projektujete savremeni procesor su zaista male. Obično ovakav zadatak se
dodeljuje ekspertima. Na svetskom nivou, broj eksperata koji se bavi projektovanjem procesora je mali iz
razloga što je broj kompanija koje proizvode mikroprocesore ograničen na stotinak. Osnovno pitanje koje se
sada postavlja čitaocu je sledeće: Zbog čega treba znati i učiti detalje koji se odnose na dizajn procesora?
Razlozi su brojni, ali ključni su sledeći:
1. Sa aspekta intelektualnih saznanja rad procesora je veoma interesantan – svaki stručnjak iz oblasti
arhitekture računara bi trebalo da zna kako savremeni procesori rade. Zbog ovoga je neophodno studioznije
proučiti ''interni'' rad procesora čije funkcionisanje, za veliki broj inženjera i eksperata iz oblasti računarske
tehnike, i dalje predstavlja misterija. Dizajn procesora ima ugradjeno u sebi veliki broj principa i dobrih
praktičnih rešenja. Uobi~ajena je praksa da se, sa jedne strane, u strukturu procesora zahteva ugradnja što je
moguće više jednostavnih kola, a sa druge strane, tom hardverskom strukturom obavljaju što je moguće
složeniji zadaci. Pri ovome treba imati u vidu da projektovanje ovako slo`enih struktura, za svakog in`enjera,
predstavlja veliki izazov. To zna~i da su saznanja iz ovog domena projektovanja veoma interesantna za
svakog stru~njaka iz oblasti arhitekture ra~unara.
2 Način rada procesora nam pomaže da bolje razumemo kako ukupni računarski sistem radi – u ovom slučaju
veoma je važno znati detalje koji se odnose na to kako treba ostvariti korektnu spregu procesor-memorija i
procesor-spoljni svet.
3. I pored toga što je broj stručnjaka koji projektuju procesore mali, broj eksperata koji projektuju sisteme u
kojima se ugradjuje procesor je veliki – više od 98% od svih procesora koji se danas proizvode ugradjuju se u
embedded sisteme. Projektanti embedded sistema treba dobro da razumeju kako procesor radi, jer je za
projektovanje i programiranje ovih sistema potrebno znati mnogo više detalja na nižem nivou apstrakcije
nego što je to slučaj sa PC ili desktop mašinama.
4. Može da se desi da i Vi budete uključeni u rad koji se odnosi na projektovanje procesora – i pored toga što
je broj kompanija koje proizvode mikroprocesore mali, projektanski timovi koji rade na razvoju novih
procesora iz dana u dan postaju sve veći. Obično jedan tim čine oko 800-1000 eksperata koji rade na
projektovanju različitih aspekata dizajna procesora. Uključenje u rad jednog ovakvog tima, s obzirom na
globalizaciju sveta, postaje realnost.
U današnjem stepenu razvoja tehnologije savremeni mikroprocesori sigurno spadaju medju
najkompleksije sisteme izradjene od strane čoveka. Jedan silicijumski čip, verovatno ne veći od našeg palca,
može da sadrži jedan visoko-performansni procesor, keš memoriju velikog kapaciteta, i logiku koja je
neophodna za korektnu spregu sa spoljnim uredjajima. Sa aspekta performansi, procesori koji se
implementiraju na jedinstvenom čipu, a čija cena nije veća od dve do tri stotine dolara, mogu da se uporede
sa super-računarima koji su pre dvadesetak godina zauzimali prostor od nekoliko prostorija a su koštali oko
deset miliona dolara. Šta više, i embedded procesori koji se danas ugradjuju u mobilnim telefonima,
telekomunikacionim-, medicinskim-, procesnim-, kao i u drugim uredjajima, su mnogo moćnije mašine od
ranijih računara namenjenih za ugradnju u opremu ovakve vrste. No jedno su želje, a drugo je realnost.
Naime, šanse da kao inženjer ikad projektujete savremeni procesor su zaista male. Obično ovakav zadatak se
dodeljuje ekspertima. Na svetskom nivou, broj eksperata koji se bavi projektovanjem procesora je mali iz
razloga što je broj kompanija koje proizvode mikroprocesore ograničen na stotinak. Osnovno pitanje koje se
sada postavlja čitaocu je sledeće: Zbog čega treba znati i učiti detalje koji se odnose na dizajn procesora?
Razlozi su brojni, ali ključni su sledeći:
1. Sa aspekta intelektualnih saznanja rad procesora je veoma interesantan – svaki stručnjak iz oblasti
arhitekture računara bi trebalo da zna kako savremeni procesori rade. Zbog ovoga je neophodno studioznije
proučiti ''interni'' rad procesora čije funkcionisanje, za veliki broj inženjera i eksperata iz oblasti računarske
tehnike, i dalje predstavlja misterija. Dizajn procesora ima ugradjeno u sebi veliki broj principa i dobrih
praktičnih rešenja. Uobi~ajena je praksa da se, sa jedne strane, u strukturu procesora zahteva ugradnja što je
moguće više jednostavnih kola, a sa druge strane, tom hardverskom strukturom obavljaju što je moguće
složeniji zadaci. Pri ovome treba imati u vidu da projektovanje ovako slo`enih struktura, za svakog in`enjera,
predstavlja veliki izazov. To zna~i da su saznanja iz ovog domena projektovanja veoma interesantna za
svakog stru~njaka iz oblasti arhitekture ra~unara.
2 Način rada procesora nam pomaže da bolje razumemo kako ukupni računarski sistem radi – u ovom slučaju
veoma je važno znati detalje koji se odnose na to kako treba ostvariti korektnu spregu procesor-memorija i
procesor-spoljni svet.
3. I pored toga što je broj stručnjaka koji projektuju procesore mali, broj eksperata koji projektuju sisteme u
kojima se ugradjuje procesor je veliki – više od 98% od svih procesora koji se danas proizvode ugradjuju se u
embedded sisteme. Projektanti embedded sistema treba dobro da razumeju kako procesor radi, jer je za
projektovanje i programiranje ovih sistema potrebno znati mnogo više detalja na nižem nivou apstrakcije
nego što je to slučaj sa PC ili desktop mašinama.
4. Može da se desi da i Vi budete uključeni u rad koji se odnosi na projektovanje procesora – i pored toga što
je broj kompanija koje proizvode mikroprocesore mali, projektanski timovi koji rade na razvoju novih
procesora iz dana u dan postaju sve veći. Obično jedan tim čine oko 800-1000 eksperata koji rade na
projektovanju različitih aspekata dizajna procesora. Uključenje u rad jednog ovakvog tima, s obzirom na
globalizaciju sveta, postaje realnost.
0 komentari:
Objavi komentar