petak, 17. siječnja 2014.


U ovom članku naučićete kako se koristi ručni režim rada sa digitalnim SLR
fotoaparatima. Do sada ste već naučili da koristite blic, ISO osetljivost i ravnotežu beline.
Ako niste, onda pročitajte prvo naše prethodne članke koji se bave ovim temama. Nakon
što ste savladali navedene elemente i opcije rada sa digitalnim SLR fotoaparatima vratite
se na ovaj članak da biste se upoznali sa detaljima vezanim za ovaj napredni režim
fotografisanja. U ovom režimu rada naučićete kako se koristi veličina blende i brzina
zatvarača. Pa hajde da krenemo. Prebacite vaš fotoaparat u manuelni (ručni) režim rada
tako što ćete okrenuti dugme na gornjem delu fotoaparata na "M" podešavanje , kao što
možete da vidite na slici gore.

U suštini, vaš fotoaparat je samo kutija sa rupom i senzorom za svetlo. Ako odgovarajuća
količina svetla uđe kroz rupu i padne na senzor, vi ćete dobiti dobro eksponiranu
fotografiju. Ako na senzor padne previše svetla, dobićete smeće. Vi već znate da u
programskom režimu rada možete da kontrolišete osetljivost senzora tako što ćete
promeniti ISO vrednost, ali u ručnom režimu rada vi takođe možete da kontrolišete i
količinu svetla koja će doći do senzora. To radite pomoću zatvarača i blende.
Zatvarač

Zatvarač kontroliše koliko dugo će rupa na fotoaparatu biti otvorena. Ostavite je
otvorenom duže vreme i puno svetla će ući unutra. Otvorite je za kratko vreme i manje
svetla će doći do senzora. Toliko je to jednostavno!
Pa, ne baš. Ako imate veliku brzinu zatvarača vi možete da zamrznete brzi pokret, kao što
je neki momentat u sportskom takmičenju, prštanje vode i slično. Loša strana? Mnogo
manje svetla će ući u fotoaparat i vaša fotografija može zbog toga da ispadne tamna.
Suprotno od toga, vi možete da upotrebite sporije brzine zatvarača kako biste
kompenzovali loše svetlosne uslove - što je otvor duže otvoren, tim će više svetla ući, jel
tako? Ali i ovo ima svoju manu. Sa manjim brzinama zatvarača veće su šanse da će se
subjekat pomeriti dok je zatvarač otvoren, što može da dovede do zamućenja fotografije.
U automatskom i programskom režimu rada, fotoaparat sam odlučuje koju brzinu
zatvarača će da upotrebi. Ponekad ćete dobiti rezultat koji ste želeli a ponekad nećete. Na
primer, fotoaparat ne zna da vi želite da zamrznete pokret. Sve što on zna je da li
dovoljna količina svetla ulazi u fotoaparat da bi se dobila optimalna ekspozicija.
Međutim, kada se fotoaparat nalazi u ručnom režimu rada, vi kontrolišete brzinu
zatvarača kako biste dobili onakvu fotografiju kakvu želite.
Da biste promenili brzinu zatvarača u ručnom režimu rada, samo okrenite komandni
točkić (1) i pratite kako se brojevi menjaju na LCD statusnom ekranu (2).
Blenda

Dok brzina zatvarača određuje koliko dugo će rupa u fotoaparatu biti otvorena, blenda
određuje koliko će veliki biti otvor. Što je otvor veći, tim će više svetla ući u fotoaparat i
pasti na senzor. Što je manja rupa, tim će manje svetla ući. Veličine blende se izražavaju
u "f-stopovima." Da sve ovo bude još više zbunjujuće, veći broj f-stopa označava manji
otvor, dok manji broj f-stopa označava veći otvor. To znači da f/4 označava veću blendu
dok f/11 označava manju blendu.

Možda ćete u određenim situacijama želeti da upotrebite veću blendu, recimo f/3.5, da
biste kompenzovali slabe svetlosne uslove, ali postoje određeni sporedni efekti o kojima
morate da vodite računa: dubina polja, iliti DOF. Veći otvor objektiva (mali f-stop broj)
daje veoma malu dubinu polja (DOF), dok manji otvor objektiva (veliki f-stop broj) vam
daje mnogo veću dubinu polja (DOF).
Ali šta dubina polja, tojest DOF, označava? Dubina polja određuje koliko detalja u
fotografiji će biti u fokusu. Ako imate veliku dubinu polja, onda će pored glavnog
Kupili ste digitalni SLR fotoaparat zato što ste mrzeli sporoću vašeg point-and-shoot
fotoaparata. Dobra vest: Vaše fotografije su sada bolje! Loša vest? Vi znate da one mogu
da budu još bolje - samo kada biste se usudili da napustite "auto" režim rada fotoaparata.
To je kao da se šunjate po susedstvu u novom Mustangu koristeći samo prvu brzinu. E pa
više nećete! Vreme je da preuzmete kontrolu, izađete na crtu i naučite šta sve možete da
uradite pomoću programskog režima rada.

U auto (automatskom) režimu rada fotoaparat donosi sve odluke umesto vas. Naravno, vi
kadrirate fotografiju i pritiskate okidač, ali ne morate da razmišljate o podešavanju
ekspozicije, i da li da upotrebite blic ili ne; fotoaparat razmišlja o tim stvarima umesto
vas. U većini slučajeva ovaj režim snimanja daje solidne rezultate, čak i ako fotografije
nisu na zavidnom umetničkom nivou. Međutim, prebacivanje u programski režim rada,
omogućava fotoaparatu da donosi neke odluke umesto vas, ali vama daje kontrolu nad tri
bitna podešavanja: blicom, ISO osetljivošću i ravnotežom beline.
Hajde da počnemo! Prebacite fotoaparat u programski režim rada tako što ćete okrenuti
dugme za biranje režima rada na "P", kao što je prikazano na slici gore.
Blic

Vaše opcije za blic su lako razumljive. Blic nikada neće automatski iskočiti i okinuti, bez
obzira na to koliko je mračna scena. Umesto toga, vi ćete morati sami da ga aktivirate ako
želite da ga upotrebite. Pa kada biste trebali da ga koristite? Tomovi knjiga bi mogli da se
napišu kao odgovor na ovo pitanje, ali glavna stvar koju treba da razumete je sledeće:
Naučite kako vaš fotoaparat radi i neće morati da koristite blic u problematičnim
situacijama fotografisanja, a znaćete kada da ga upotrebite kako biste poboljšali scenu
koristeći dodatno osvetljenje koje on nudi.
Evo na šta sam mislio. Ponekad je najbolje da upotrebie blic u situaciji u kojoj on nikada
ne bi automatski opalio, kao što je fotografisanje portreta na otvorenom. U toj situaciji,
svetlo blica eliminiše senke iz lica i dodaje atraktivan sjaj očima. Da biste sami isprobali
ovu tehniku, ručno izbacite blic tako što ćete pritisnuti dugme za blic koje se obično
nalazi sa leve prednje strane fotoaparata. Konsultujte uputsvo koje ste dobili sa
fotoaparatom ako ne možete da ga nađete.
Suprotno od ovoga, jedna od najgorih situacija u kojoj možete da upotrebite blic, sa
estetske tačke gledišta je situacija u kojoj je garantovano da će blic autoamtski okinuti:
fotografisanje ljudi pod sobnim svetlom. Grubo i tvrdo svetlo blica može da dovede do
toga da vaši subjekti izgledaju kao da su izašli iz groba, dok će njihovo okruženje biti
suviše mračno.

Da biste izbegli blic u programskom režimu rada, nemojte ništa da radite. On će se
aktivirati samo ako ga vi ručno aktivirate, zato jednostavno nemojte da pritisnete njegovo
dugme. Ali kako da fotografišete u lošim svetlosnim uslovima ako ne koristite blic? Ako
ne uradite ništa kako biste kompenzovali nedostatak blica, vaše slike će biti tamne i/ili
mutne. Šta možete da uradite da biste to izbegli? Mnogo toga.
ISO osetljivost

Brzina zatvarača i veličina blende su dva ključna faktora koji određuju koliko će svetla
ući u fotoaparat, ali danas nećemo govoriti o ovim podešavanjima. U programskom
režimu rada fotoaparat sam bira ova podešavanja. Ali bez obzira na to ko bira
podešavanja, ponekad brzina zatvarača i veličina blende nisu dovoljni da bi
kompenzovali nedostatak blica u zatvorenim prostorijama. Međutim, ako povećate ISO
osetljivost vašeg fotoaparata, vaš fotoaparat će biti osetljiviji na svetlo, što znači da će
biti potrebno manje svetla da se dobije ispravna ekspozicija. Evo kako se to radi
Pritisnite i držite ISO dugme dok istovremeno rotirate komandno dugme. Videćete na
LCD statusnom ekranu kako se menja ISO vrednost. Ako na vašem digitalnom SLR-u ne
možete da nađete kako se podešava ISO osetljivost pročitajte uputstvo koje ste dobili
zajedno sa fotoaparatom.

Za fotografisanje u zatvorenim prostorijama, probajte da povećate ISO na 800. Vi možete
da odete (najverovatnije) do 1600 ili čak još više na nekim fotoaparatima, ali postoji
jedan problem: Što je veća osetljivost tim je veća i količina šuma koji može da uništi
kvalitet slike.

Da li vredi povećati ISO osetljivost? Zavisi. Ponekad nećete želeti da dobijete izgled
karakterističan za upotrebu blica, ili nećete želeti da privučete pažnju na sebe sa blicem, a
u nekim situacijama ne bi vam ni vredelo da ga upotrebite - kao u situacijama kada je
subjekat suviše daleko da bi blic bio od koristi. U ovakvim situacijama treba da se
zapitate: Da li je malo šuma bolje nego da uopšte nemamo fotografiju? Na primer
upotreba blica na rođendanskom slavlju sigurno neće dočarari atmosveru.
U čemu je tajna fotografisanja prelepih fotografija prirode? U ovom članku daćemo vam
nekoliko saveta koji će vam pomoći da počnete da se razvijate kao fotograf i vremenom
postanete majstor za fotografisanje prirode.
Naučite da vidite svetlo

Tražite interesantne kombinacije boja, svetla, senki i tekstura. Najbolje svetlo je obično
jutarnje svetlo (toplije, žuto), zatim svetlo u kasno popodne, ili u sumrak (toplije sa
crvenim nijansama). Sredinu dana karakterišu guste senke i jak kontrast sa kojima senzori
fotoaparata teško izlaze na kraj. Ako je pejzažna fotografija vaša velika strast, naučiti
videti svetlo je najvažniji talenat, tojest veština koju treba da razvijete.
Probajte nove perspektive
Približite se cvetu ili kori drveta, možda samo na nekoliko inča. Pogledajte gore,
pogledajte dole. Jedno važno pravilo je da uvek pogledate iza sebe, jer ponekad je
najbolja fotografija ona pored koje ste prošli, ali ste je videli sa pogrešne strane.
Zamrznite kretanje vodopada sa velikim brzinama zatvarača, ili ga zamutite sa sporim.
Neka glavni subjekat ne bude uvek u centru fotografije. Primenjujte pravilo trećina,
postavljajući subjekat fotografije u levu ili desnu trećinu kadra.
Kada fotografišete pejzaže, dajte fotografiji dubinu tako što ćete uključiti u sliku kako
bliske tako i udaljene objekte. Time ćete dobiti bolji osećaj veličine. Pronađite situacije u
kojima bliski objekti obuhvataju udaljene objekte. Ne zaboravite da koristite stativ u
ovim situacijama. To će vam omogućiti da koristite najmanju moguću blendu, kako biste
dobili najveću dubinu polja.
Fotografija: galja 99
Približite se subjektu koliko je to moguće

Kada kažem da se približite mislim na to da se približite sasvim blizu. Još bliže. Ispunite
scenu sa subjektom. Lako je biti daleko od subjekta, ali je teško prići veoma blizu. Kada
ste u dilemi, priđite bliže. Mnogi početnici su šokirani kada vide svoje prve fotografije
divljih životinja. Životinje koje su oni snimili nakon dugog i bolnog praćenja su male
tačke koje se jedva prepoznaju.

Međutim, često ne postoji nikakva šansa da se ispuni scena sa subjektom bez dobrog
telefoto objektiva. Takođe može da se desi da ste mogli da priđete bliže ali niste. Zašto?
Prvo, niste uspeli da identifikujete životinju. Malo sivog u moru zelenog... o pa to je
nosorog u travi! A kada ste napokon videli životinju ona vam je skroz zaokupila pažnju.
Blokirali ste sve opažaje oko nje i videli ste samo nju.
Ali fotoaparat ne može to da uradi. On pokazuje stvari onakvima kakve su, bez ikakvih
ulepšavanja. Takođe treba da imate u vidu da kada fotografišete određenu scenu, vi je u
stvari smanjujete. Na primer, kada vidite pticu veličine 4 inča, ona će biti velika samo 1/4
inča u standardnoj štampi. To svakako neće ostaviti isti utisak kao fotografije koje ste
videli u časopisima. Zašto? Zato što profesionalni fotografi toliko priđu životinjama da
mogu da naprave štampu koja je veća od samog života. Blizina je ono što impresionira
posmatrača.

Kako da priđete tako blizu? Tajna je delom u strpljenju a delom u tehnici. Telefoto
objektiv je obavezan deo opreme. Za profesionalne fotografije divljih životinja, trebaće
vam najmanje 400 mm., 500 mm. ili 600 mm. telefoto objektiv. Ovi objektivi su
nedostižni za većinu, jer su ekstremno skupi.
Ali telefoto objektiv od 200 mm. može da da dobre rezultate kod fotografisanja jelena i
drugih većih životinja. Ali za manje životinje, 200 mm. nije dovoljno. Trebaćete da
stegnete kaiš jedno vreme ako želite da kupite telefoto objektiv od 300 mm. ili još veće
žižne daljine.
Zima je već nastupila i sve je manje sunčanih dana. Ali to nas ne sprečava da se polako
pripremamo za proleće obliveno sunčanim zracima i fotografisanje ljudi, dece i prirode.
Međutim, lepota sunčanih dana donosi jedan problem za svakog fotografa koji stremi
kvalitetnim snimcima - a to je fotografisanje na otvorenom pod direktnim suncem.
Snimanje na direktnom suncu može da proizvede fotografije koje imaju preveliki
kontrast, oduvane svetle tonove, refleksiju svetla u objektivu i boje koje su previše jake.
Takođe ako fotografišete portrete treba da se izborite sa subjektima koji žmirkaju na
jakom suncu.
Dakle, šta fotograf može da uradi povodom toga?
Evo nekoliko brzih i jednostavnih saveta za borbu sa problemima vezanim za
fotografisanje na otvorenom:

1. Pomerite se u senku

Neke subjekte (ili sebe) ćete moći da pomerite u senku. Ovo je posebno važno kada
fotografišete portrete, jer ljude uvek možete da pomerite na drugu lokaciju. Ponekad su
najbolja najjednostavnija rešenja.

2. Napravite sopstvenu senku

Ako vaš subjekt ne može da se pomeri (na primer, pravite makro fotografiju cveta)
napravite sopstvenu senku. Ili upotrebite senku nekod drugog objekta (na primer možete
da upotrebite kišobran, ili veliko parče kartona da biste blokirali sunce).

3. Upotrebite blic

Većina od nas je učila da sunce treba da bude iza nas kada fotografišemo kako bi subjekat
bio dobro osvetljen. Fotografisanje sa suncem koje vam bije u oči može da dovede do
refleksije svetla u objektivu ili da dovede do toga da je subjekt suviše taman. Ali i ovde
postoji spas u obliku upotrebe blica koji vam omogućuje da uklonite senke koje se
skupljaju usled jakog kontrasta.

4. Upotrebite reflektor

Drugi način da se eliminišu senke nastale od jakog sunca je pomoću reflektora. Reflektori
odbijaju svetlo od lica subjekta i omogućuju vam da snimate sa suncem koje vam bije u
oči - isto kao kada koristite blic.

5. Promenite perspektivu

Ponekad pomeranje subjekta nije moguće - ali pomeranje oko njega može da vam da
sasvim drugačiju sliku subjekta. Vi možete da se pomerite na drugu stranu subjekta,
možete da ga fotografišete od gore, ili možete da se spustite skroz na zemlju i
fotografišete ga od dole. Na taj način promenićete ugao pod kojim padaju sunčevi zraci
na subjekat i dobićete njegovu sasvim drugačiju predstavu.

6. Upotrebite zaštitnu kapicu za objektiv

Smeta vam refleksija svetla u objektivu? Ako je vaš fotoaparat kupljen zajedno sa
zaštitnom kapicom - izvadite je i upotrebite je. Ako je nemate - stvarno nije teško
napraviti je od kartonske kutije - ili upotrebite sopstvenu šaku kao zaštitu od sunca. Samo
se postarajte da vaša šaka i kapica ne upadaju u vidno polje objektiva fotoaparata.

7. Upotrebite filtere

Ponekad filteri mogu da budu od izuzetne koristi kada fotografišete na jakom suncu. Ja
stalno nosim sa sobom polarizacioni ili (ND) filter. Polarizacioni filter će vam omogućiti
da smanjite količinu svetla koje upada u objektiv, tako da ćete moći da koristite sporije
brzine zatvarača i manju blendu, ako vam je bitno da imate veću kontrolu nad
parametrima snimanja. Polarizacioni filter ima dodatni bonus u tome što vam omogućuje
da imate određenu kotnrolu nad bojama - pogotovo ako imate plavo nebo u
fotografijama.

8. Igrajte se sa podešavanjem ravnoteže beline

Mnogi digitalni fotoaparati imaju mogućnost da biraju različita podešavanja ravnoteže
beline. Iako vi možete da podesite ravnotežu beline tokom obrade (pogotovo ako snimate
u RAW formatu) eksperimentisanje sa ravnotežom beline može da se isplati. Ja uvek
fotografišem u RAW formatu a ravnotežu beline podešavam naknadno na računaru - ali
neki moji prijatelji to rešavaju na licu mesta.

9. Merenje svetla

Direktno sunce otežava precizno merenje količine svetla u sceni. Ja u ovakvoj situaciji
obično biram spot merenje svetlosti na mom DSLR fotoaparatu i merim svetlo na
glavnom subjektu scene koju fotografišem (tačka fokusiranja). Alternativno možete da
izaberete područje srednjih tonova za merenje ako želite da skoro sve bude dobro
eksponirano. Proverite vaše snimke odmah nakon snimanja da biste utvrdili da li treba da
promenite podešavanja (ako imate histogram na fotoaparatu upotrebite ga) a ako imate
vremena napravite nekoliko snimaka sa merenjem svetlosti u različitim delovima scene
kako biste kasnije mogli da izaberete najbolji snimak.

10. Birajte doba dana za fotografisanje

Većina nas nema vremena da sedi ceo dan i čeka savršeno svetlo - ali ako vi imate
vremena, imajte na umu da doba dana može da ima presudan uticaj na kvalitet
fotografije. Zora i sumrak su posebno dobra doba dana za snimanje pošto je direkcija i
boja svetla upotrebljivija od svetla koje imate u podne.

11. Fotografišite siluete

Izreka "Ako ne možete da ih pobedite vi im se pridružite" može ovde sasvim dobro da se
primeni. Ako vam jako sunce izaziva glavobolju - zašto ga ne biste iskoristili i pretvorili
vaše subjekte u siluete na svetloj pozadini? Da biste dobili ovakve snimke merite svetlo
na svetloj pozadini a ne na subjektu. Tako ćete dobiti fotografije u kojima je pozadina
dobeo eksponirana a subjekti su skroz tamni.
Registry je srce sistema i u okviru njega se nalaze informacije esencijalne
za rad sistema. Preko njega mozemo vrsiti kompletnu administraciju sistema
i izvravati operacije koje se ne mogu izvrsiti npr preko ini fajlova. Sve
informacije u okviru registry baze su indexovane po hijerarhijskom redosledu
i na taj nacin sintetizovane informacije se vrlo brzo izvrsavaju iako su
iste veoma komplikovane. Ako vam neko kaze da je registry baza ostala
nedirnuta nakon nekog poteza, operacije ili izvrsavanja zadatka, budite
ubedjeni da je to laz. Sistem pristupa registry bazi pri svakom kliku i
svakoj operaciji (ali bukvalno). Registry je zaseban za svakog ulogovanog
korisnika, registry baza se menja iz dana u dan...A njene prednosti se
stalno povecavaju. Evo na pr, ranije (u ranijim OS-evima), backup se vrsio
u ini fajlovima i tu je bio princip "ono sto vidis u windowsu to se tu i
nalazi".
Medjutim, s pojavom reg baze i editovanjem iste su se mogle izvrsiti brojne
customizacije sistema koje u okviru windowsa ne bismo nikako mogli podesiti
(tipa uklanjanje shorcut arrow-a, uklanjanje shared dokumenata iz my
computera itd.). A najvaznija komponenta koju registry baza omogucava je
Policy managment a u okviru istog i sledece funkcije:
- Deplyment customisation
- Folder redirection
- Hardware profilies
- Offline files
- Performance monitoring
- Roaming user profiles
- Windows Managment instrumentation
--------------------------------==<0x01b>==---------------------------------
Svaka stvar na svetu ima svoju proslost i nacin nastanka. Da bismo saznali
kako je registry izgledao i funkcionisao u ranijim OS-evima, vraticemo se u
proslost.
Kvazi registry u MS-DOS OS-u.
MS-DOS je prikupljao informacije iz dva bitna sistemska fajla: Config.sys
i Autoexec.bat.
Svrha Config.sys fajla je bila ucitavanje drajvera, a svrha Autoexec.bat
fajla je bila priprema MS-DOS-a za upotrebu. Problem je naravno sto je svaka
aplikacija vrsila kontrolu same se, a nije postojalo univerzalno resenje koje
ce vrsiti globalno nadgledanje izvrsavanja operacija.
Reg baza u Windows 3.0
Sa pojavom ovog OS-a javili su se i ini fajlovi koji su donekle prosirili
mogucnosti Config.sys i Autoexec.bat fajlova. Posto sam vise puta pomenuo
ini fajlove red je da nabrazaka i pojasnim sta su oni ustvari. To su
tekstualni fajlovi izdeljeni na sekcije i u svakoj sekciji imaju po
nekoliko informacija.
Problem kod takvih fajlova je sto ne postoji hijerarhija, zatim binarni
podaci su glomazni i u potpunosti nisu podesni za smestanje slicnih podataka.
Posto ini fajl predstavlja spregu izmedju aplikacije i OS-a, svaka
aplikacija ima svoj ini fajl sto takodje u brojnim situacijama stvara problem.
Reg baza u Windows 3.1
Kod ove verzije OS-a, registry baza je bila skladiste OLE (Object Linking
and Embedding) informacija, a win 3.5 i win 95 sadrze registry kakav sada
imamo na win xp. Medjutim i pored toga sto se umesto ini fajlova koriste
mnogo bolji i laksi nacini skladistenja informacija, i dan danas postoje
ini fajlovi koji su veoma korisni.
--------------------------------==<0x01c>==---------------------------------
Prebacujemo se iz proslosti u sadasnjost i sagledavamo kakav je registry
danas:
REGEDIT se aktivira preko RUN-a: start -> run-> regedit. Regedit sa leve
strane ima pet foldera:
HKEY_CLASSES_ROOT - sadrzi windows precice, OLE informacije, predstavlja
"srce" windows korisnickog interfejsa...
HKEY_CURRENT_USER - predstavlja link ka HKEY_USERS i on ucitava sva
podesavanja kao sto su desktop,start meni, logon itd...
HKEY_LOCAL_MACHINE - sve informacije o systemu ( podatke o hardveru,
softveru..)
HKEY_USERS - sadrzi pojedinacne podatke za svakog korisnika posebno i
svaki korisnik je predstavljen u vidu SID pod-kljuca koji se nalazi iznad
glavne grane
HKEY_CURRENT_CONFIG - predstavlja link ka HKEY_LOCAL_MACHINE i odgovara
podacima za trenutna hardverska podesavanja.
Svaki folder je ustvari jedan key. U svakom folderu se nalaze ili jos
podfoldera ili neke vrednosti(value) koje se prikazuju u desnom prozoru i
mogu biti:
STRING VALUE - textualna vrednost
DWORD VALUE - binarna vrednost ( 0 ili 1 ) -> 0 - disable, 1 - enable

Doktor će pacijentu:
...• Bio si u toj novoj privatnoj lekarskoj ordinaciji?
• Da.
...• I, šta je rekao lekar?
• 200 evra!
...• Ma ne mislim na to, nego šta imaš?
• 50 evra!
...• Ej, ne zezaj se, ozbiljno te pitam. Šta ti fali?
• 150 evra!
Da li ste se ikada zapitali kako napraviti distribuciju windows
operativnog sistema koja ce upravo vama odgovarati i koja ce zadovoljiti
sve vase potrebe ?
Sam windows xp operativni sistem u sebi sadrzi brojne aplikacije, servise,
tool-ove i brojne druge stvari koje vam nikada nisu, niti ce vam ikada
trebati i koji bespotrebno zauzimaju prostor na HD, usporavaju instalaciju
samog win-a i trose memorijske resurse. Takodje winxp u sebi ne sadrzi
brojne alate i aplikacije koje svakodnevno koristite i naravno koje morate
uvek instalirati nakon cleen install-a vaseg sistema. Malo je windows
korisnika koji koriste windows default temu, i najveci broj ljudi koriste
neku 3rd party temu. Upravo zbog toga, mnogi useri bi zeleli da po defaultu
imaju instaliranu neku fancy temu, ili jos bolje, da nakon zavrsetka
instalacije windowsa ispred sebe po defaultu imaju potpuno customize-ovan
GUI umesto one dosadne win theme.
Postavlja se pitanje kako ukloniti sve nepotrebne aplikacije i servise,
zatim kako implementirati sve potrebne aplikacije u samu windows
instalaciju, kako napraviti sopstveni GUI koji ce se pojaviti po defaultu
nakon instalacije wina...Drugim recima, kako napraviti svoju sopstvenu
distribuciju windows xp operativnog sistema.Odgovor na to pitanje dobicete
u ovom tutorijalu.
--------------------------------==<0x01b>==---------------------------------
Za pravljenje potpuno customized win instalacije neophodni su vam:
- win xp + sp2 (OEM) instalacioni disk
- $OEM$ folder koji se nalazi na win instalacionom disku i u okviru tog
foldera - $1 folder
- dobro znanje batch scripting-a
- instalacije programa koje zelite da implementirate u instalaciju win-a
- validni registry kljuceve koji ce izvrsiti registraciju programa pri
instalaciji wina a samim tim i instalaciji tih implementiranih programa
- Nlite za izbacivanje nepotrebnih aplikacija iz windows instalacije
///////////////////////////////////////////////////////////////////////////
--==<[ [0x02] % Starting
\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\
--------------------------------==<0x02a>==---------------------------------
Kopirajte u jedan folder instalacije svih programa koje zeli da
implementirate u win instalaciju. Takodje kopirajte sadrzaj win xp
instalacionog diska na vas HD u poseban folder, a to mozete izvrsiti
preko programa Nlite. Kada ste zavrsili kopiranje win instalacionog diska,
krenite sa izbacivanjem sledecih aplikacija jednostavnim cekiranjem sledecih
opcija u Nlite-u (autorov predlog :>):
Removed aplications:
- Accessibility options
- Clip Book viewer
- Defragmenter (umesto njega cemo izvrsiti implementaciju diskeeper-a)
- Internet games (ukoliko igrate te winove online igrice, onda ne dirajte)
- NT backup
- Pinball (ne svidja mi se igrica, a ako se vama svidja ne dirajte)
- screensavers (umesto win defaultnog instaliracemo neki fancy)
Removed drivers:
- ATM
- Cameras nad camcoders